DEFICIT PAŽNJE – HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ
Što je to poremećaj nedostatka pažnje?
Poremećaj nedostatka pažnje ili poremećaj hiperaktivnog nedostatka pažnje je neurološke prirode: to je poremećaj u mozgu. To nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove “zločestoće”. Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj, problem, a često i izvor zabrinutosti roditeljima, nastavnicima, a najviše samoj djeci kod koje je poremećaj uočen. Dijete koje ima taj poremećaj često ometa nastavu i rijetko izvršava zadatke, koje možda nije namjerno nemirno, nego pokazuje znakove poremećaja nedostatka pažnje.
Karakteristična ponašanja hiperaktivne djece
- Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo.
- Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi sam.
- Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške vezane uz neznanje.
- Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednom mjestu.
- Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
- Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
- Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
- Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
- Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
- Krivo tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
- Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
- Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
- Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
- Previše je pričljiv, često prekida razgovor.
- Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
- Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
- Često kaže “ne mogu to učiniti” i prije negoli pokuša, lako odustajanje je posebno uočljivo kod novih zadataka.
- Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.
Simptomi manjka pažnje
Iako se često govori o hiperaktivnosti kao poremećaju, sam motorički nemir je samo jedan od temeljnih simptoma unutar ovog poremećaja. Naime, razlikuju se tri podtipa poremećaja pažnje, ovisno koja skupina simptoma je najizraženija. Osnovni simptomi ovog poremećaja su hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja.
Hiperaktivnost
U predškolskoj i školskoj dobi hiperaktivna djeca su izrazito nestrpljiva, to su djeca koja nikada nisu na svom mjestu, ne slušaju tetu ili učitelja, brbljaju dok druga djeca rade u tišini. Često prekidaju rad u grupi, upadaju u riječ i ometaju druge u izvršavanju zadataka ili aktivnosti.
- Često napušta svoje mjesto u školi
- Stalno se kreće ili pretjerano govori
- Izvija se na stolici
Impulzivnost
Osnovna poteškoća kod sve djece s hiperaktivnošću je smanjena kontrola impulsa, adekvatnih i neadekvatnih. Djeca s ovim problemom doživljavaju stalne poteškoće s impulzivnošću, osobito s kontrolom u reagiranju na signale, podražaje ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka.
- Ne razmišlja prije nego što nešto uradi
- Prekida razgovor i aktivnosti drugih
- „Žuri“ kroz zadatke
Nepažnja / Odsutnost
Iako hiperaktivna djeca obično bivaju zamijećena zbog impulzivnosti i hiperaktivnosti, radi kojih iskaču iz skupine vršnjaka, ozbiljne poteškoće koje doživljavaju zbog kratkog opsega pažnje mogu također imati dugoročne posljedice.
- Slabo obraćanje pažnje na detalje
- Čini se da slabo sluša
- lako ga ometaju vanjski utjecaji
- Gubi stvari kao što su knjige, zadaci
Problemi u obitelji
Djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti mogu imati teškoće kod kuće. Često se dešava da su njihovi roditelji isprobali sve moguće metode kojih su se mogli sjetiti kako bi postigli da se njihova djeca prikladnije ponašaju. Vrlo je vjerojatno da će čak i u najbrižnijim obiteljima, međusobni odnosi biti opterećeni velikom napetošću.
Hiperaktivnoj djeci je često potrebno manje sna nego ostalim ukućanima, što često rezultira time da su svi ostali članovi obitelji kronično umorni. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe. Stalno pričanje, buka, skakanje, trganje igračaka, olovaka, bojica, uništavanje televizora i drugih vrijednih stvari, neizbježan su dio mnogih obitelji s hiperaktivnim djetetom.
Ove obitelji često navode ozbiljne bračne probleme, koji su barem djelomično posljedica djetetovog poremećaja pažnje s hiperaktivnosti. U mnogim obiteljima ovaj je poremećaj uzrokom rivaliteta među braćom i sestrama. ponekad se obitelj sastoji i od većeg broja hiperaktivne djece. Ostali članovi obitelji imaju pune ruke posla oko ove djece. Često se događa da su roditelji premoreni i iscrpljeni stalnim pozivima u školu zbog problematičnog ponašanja njihovog djeteta. Ponekad su i sami roditelji odbačeni od strane svoje šire obitelji i svojih prijatelja, jer je ponašanje njihovog djeteta dovelo do toga da ih se ne poziva na socijalna okupljanja i događaje. Ponekad se roditelji počnu osjećati nekompetentnima i nesposobnima za odgoj djece, što utječe na njihovo samopoštovanje. Nekima su članovi rodbine ili čak profesionalci zaista i rekli da su nesposobni za roditeljstvo. Posljedice ovog poremećaja su dalekosežne i često zahvaćaju sve članove obitelji.
Savjeti za roditelje
Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca, ukoliko želite da ostvare kontrolu nad svojim ponašanjem.
I sekundarne nagrade (na primjer, pohvale) i primarne nagrade (na primjer, igračke ili privilegije) moraju se davati češće kada su hiperaktivna djeca kooperabilna ili uspješna. Roditelji trebaju imati na umu da hiperaktivna djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od njihove braće ili sestara, te se moraju dodatno potruditi da održe balans u pohvalama. Zadatak roditelja je da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje.
Kako to učiniti?
- Pohvala mora neposredno slijediti poželjno ponašanje.
- Pohvala mora biti povezana s konkretnim ponašanjem.
- Pohvala mora biti konkretna i specifična.
- Pohvaljujte dijete smiješkom i pogledom, kao i samim riječima.
- Uz samu frazu, pomilujte, zagrlite ili poljubite dijete.
- Primijetite i pohvalite dijete svaki puta kada se dobro ponaša, nemojte čuvati pohvale samo za savršeno ponašanje.
- Koristite pohvale konzistentno, svaki put kada uočite ponašanje koje želite potaknuti.
- Pohvaljujte dijete i pred drugima.
- Bilo koje ponašanje postat će učestalije ili snažnije ukoliko dovodi do pozitivnih posljedica
- Roditelji moraju jasno komentirati ponašanje djeteta kako bi dijete počelo shvaćati što se od njega očekuje.
- Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti.
- Važno je da počnete pohvaljivati ili nagrađivati dobro ponašanje.
Savjeti za nastavnika
Kako bi u radu s djecom s poremećajem nedostatka pažnje bili što efikasniji, a uloženi trud rezultirao što boljim rezultatima, evo nekoliko jednostavnih savjeta za nastavnike:
- da dijete sjedi blizu nastavnika
- da dijete sjedi pored pristojnog učenika
- davanje momentalnih odgovora, i posebno ohrabrenje, a ne kazne
- rastavljanje zadataka na manje dijelove
- pomaganje učeniku pri organiziranju bilješki
Tijekom nastavnog sata dobro je postavljati više potpitanja hiperaktivnom djetetu, vraćajući pažnju djeteta na nastavni proces. Također, bitno je usmjeriti se na pozitivno, na ono što je dijete napravilo, na zadatke koje je uspješno završilo, a ne na ono što nije napravilo ili u čemu je pogriješilo. Usmjeravanje na pozitivno povećava motivaciju djeteta i jača njegov osjećaj kompetencije i postignuća.
Hiperaktivna djeca i poteškoće u stvaranju prijateljstva
Mnoga djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti imaju vrlo malo prijatelja i na njih se često gleda kao na “drugu vrstu”. Njihovi problemi često su rezultat njihove impulzivnosti i kratkog opsega pažnje zbog kojih oni nisu u stanju naučiti socijalna pravila niti prepoznavati socijalne znakove i poruke. Ova djeca su vrlo često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti te svoje nesposobnosti za zadrže prijatelje, pokušavaju to promijeniti, ali ne znaju kako i nisu to u stanju sami učiniti. Neprestani neuspjesi i odbijanje djeteta od strane vršnjaka može katastrofalno utjecati na djetetovo samopoštovanje, kao i na njegovo daljnje ponašanje.
* * *
Dijete koje ima poremećaj hiperaktivnog nedostatka pažnje često ometa nastavu i rijetko izvršava zadatke. Ovaj poremećaj se može steći ili naslijediti. Loša atmosfera u obitelji, traume, zlostavljanje djeteta, depresija nisu uzročnici nedostatka pažnje, ali utječu na pažnju, koncentraciju kao i kontrolu impulsa. Ovakva djeca nemaju mnogo prijatelja i teško im se uklopiti u društvo, zbog pretjerane frustracije, nepredvidivih raspoloženja, društvenih problema i kratkog dometa pažnje. Toj djeci je teško sjediti mirno, zbog čega ometaju nastavu. Bitno je da roditelji i učitelji pomognu djetetu sa poremećajem nedostatka pažnje i da si međusobno potpomažu da dobrobit samog djeteta.
Pripremila: M. Vukoja, prof. pedagogije i psihologije