Međunarodni dan materinskoga jezika, 21. veljače, simbolično označava početak Mjeseca hrvatskoga jezika, koji traje do 17. ožujka, dana kada je 1967. godine objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Taj je dokument jedna od najvažnijih prekretnica u povijesti borbe za ravnopravan položaj i očuvanje hrvatskoga jezika te trajni podsjetnik na snagu i važnost jezičnoga identiteta. Hrvatski je sabor 1997. godine utemeljio Dane hrvatskoga jezika, koji se obilježavaju od 11. do 17. ožujka, dodatno naglašavajući vrijednost materinskoga jezika kao temelja naše pismenosti, kulture i nacionalnoga bića. Mjesec hrvatskoga jezika tako simbolično i sadržajno zaokružuje priču o jeziku koji nas oblikuje, povezuje i određuje, jeziku kojim mislimo, osjećamo i stvaramo.
Tim su povodom u našoj školi tijekom protekloga i ovoga tjedna organizirane brojne edukativne i kreativne radionice s ciljem poticanja učenika na promišljanje o važnosti očuvanja i njegovanja hrvatskoga jezika kao neizostavnoga dijela naše kulturne baštine i osobnoga identiteta. Školski su hodnici i prostori ispunjeni riječima, porukama i stvaralačkom energijom učenika.
Literarno-recitatorska sekcija, pod vodstvom nastavnice Josipe Ćavar i školske knjižničarke Sabine Ramljak, prigodnim je plakatima uredila prostor ispred knjižnice i školsko predvorje, unoseći u svakodnevicu svečano i poticajno ozračje te ističući ljepotu, bogatstvo i snagu hrvatske riječi.
U sklopu Mjeseca hrvatskoga jezika u odjelima 6.3, 6.4, 7.1, 7.2, 8.1 i 8.3 obilježen je i Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Učenici su, uz vodstvo nastavnice Josipe Ćavar i knjižničarke Sabine Ramljak, pripremili i prikazali prezentacije o glagoljici te izrađivali šarene papirnate straničnike i glinene pločice u koje su urezivali glagoljična slova, oživljavajući tako najstarije hrvatsko pismo na kreativan i zanimljiv način. Nastavnica Tamara Ćubela s učenicima je glagoljicom ukrašavala majice, spajajući tradiciju i suvremenost te pokazujući kako baština može živjeti i u svakodnevnom izrazu mladih.
Sve spomenute kativnosti svjedoče o tome kako je jezik mnogo više od sredstva sporazumijevanja, on je prostor susreta, stvaralaštva i pripadnosti. Njegujući hrvatski jezik, njegujemo i sebe, svoju prošlost, a najviše svoju budućnost.
